уторак, 9. јул 2013.

Kolač sestre Dionisije


 Ili jedan zaista savršen, poseban kolač,  upotpunjen klasik, umetničko delo. I količina sastojaka prilagođena je jednom prosečnom domaćinstvu, mada je toliko lako jesti ovaj kolač, da uvek deluje kao da ga je malo. Ako Vas umara moje dugo pisanije, preskočite ga, ali dajte šansu ovom kolaču  pa premotajte do recepta:-). Jednostavno i poznato, a tako prefinjeno. Rustično, dirnuto patinom vremena, kao svod starog zvonika i njegov zvonki glas.
Neki od nas su religiozni, neki nisu, a i oni koji jesu, religiozni su na različite načine. Svejedno,  dani, meseci, godine koje sam provela sa monahinjama, povremeno, jer sam bila odviše mlada da bih ostala trajno, ostaju neponovljivo i nemerljivo iskustvo, nezaboravno zbog svega.
I  jedno ozbiljno kulinarsko iskustvo:-). Manastirski život je mnogo više od ćutanja, molitve i bogosluženja. Barem onaj čiji sam ja svedok bila, i u kome sam delimično učestvovala.
Kada Vas u zoru, negde pre 4, probudi klepalo, i kada se mala crna povorka slije prema crkvi, sanjivi i tromi, jer nemate ni veru ni iskustvo drugih, krenete i sami, i prvi dah svežeg, mladog dana razbudi Vas i ohrabri.
U vreme koje sam ja provela tamo, ručak je bio oko 10, a večera oko 5. I to su bila jedina 2 obroka.
Monahinje i iskušenice sedmično su se menjale u kuhinji, jer kuvanje za četrdesetak žena nije ni malo jednostavan posao. Ja sam  samo par puta bila  na tom poslušanju, naravno, kao mlađa, nisam kuvala već  samo pomagala. Trpezarka sam bila znatno češće, to sam volela jer je odgovornost bila daleko manja, a ostajala sam u najdražem delu konaka, u kuhinji. 
Sestra koja kuva nije istovremeno zadužena i za spremanje poslastica. A žičke poslastice su jedna zaista posebna priča.
Stara kuhinja, ogromne šerpe u kojima se kuvao pekmez od kajsija, branje jabuka, skupljanje šljiva, i kristalni zvuk zvonceta koje zove na ručak, prvi kolač kojim su me sestre poslužile kada sam, sa 14 godina došla da pitam igumaniju da me primi, veliki, lepi čupavac,  kao da su bili u nekom prošlom životu, danas  samo uspomene, sve bleđe i dalje. Daleke, skoro kao da su tuđe, a ipak sasvim moje.
Sir, dzem od šljiva i ovak kolač su ono po čemu pamtim žičku kuhinju. Bilo je još mnogo lepih jela, ali iz nekog razloga, ovaj stari klasik urezao mi se u pamćenje nedosmisleno jače nego bilo koji drugi žički kolač. 
Pamtim još jedan koji je bio predivan, ali recept nemam, i pitanje je da li bih mogla da ga dobijem sada.
Takođe, u Žiči sam jela i predivan sutlijaš.
Trpeza je manastiska uistinu bila skromna, premda znam neka domaćinstva u kojima se, zbog sirotinje, jede i lošije i ređe.
Kolači se, naravno, nisu jeli svakog dana, već praznikom i nedeljom. Neke divne recepte sam izgubila, posebno za posne slatkiše. Meso se, razume se, ne jede, ali je krompir zapečen sa jajima i sirom zbilja bio dostojan praznične trpeze. Dok se jede, čitaju se žitija svetih ili neka druga poučna dela, ćuti se i obrok traje kratko. Mnogo kraće nego pranje sudova :-) koje je u to vreme bilo ručno.
 Posle svenoćnih bdenja, a ta su umela da traju od 9 uveče do 4 izjutra, ručak je bio najslađi, kao i san. Barem meni, jer ja sam  tada bila dete, koliko god sam se tome opirala, zasenjeno lepotom ikonopisnih odaja, velikom, svetlom kuhinjom, voćnjakom čije su se jabuke i šljive kao mučenice od roda savijale do zemlje.
Činilo mi se da sam tu našla onu mirnu i bezbednu lepotu prirode, onaj prošli, spokojni, uspavani  život, koji je nekako nestao kada smo se preselili iz svoje kuće i ostali bez dvorišta u kom sam rasla ali razdvojenost od porodice i neke druge misli naposletku su me vratile majci, bratu, baki i ovom životu koji sada živim.
Da, sada sam udata, živim kako umem, i gledam na svoje manastirsko iskustvo sa beskrajnom nežnošću, sa osmehom i bez kajanja. 
Tako gledam i na ovaj lepi kolač.
On je dokaz i za to da su umetnički nadareni ljudi često vrlo spretni i u kuhinji. Monahinja Dionisija došla je u manastir vrlo, vrlo mlada, a ja sam je upoznala tek nekoliko godina nakon dolaska. Njena muzikalnost je ono o čemu priča svaki posetilac manastira koji je mogao da je čuje, a njen zlatovez pamtite dugo nakon što Vam ga pokaže.
A ja, eto, pamtim i ovaj kolač. Jedne sasvim obične nedelje, sunčane, letnje, bezbižne, na tanjiriću ispred sebe ugledah to belo, mekano, pufnasto čudo. I dobih blagoslov za još jedan. I još jedan.

Sastojci :

500 gr. zrelih, slatkih breskvi
2 kašičice šećera
1 kašičica brašna 
5 jaja
10 kašika šećera
2 kesice vanilin šećera ili 1 kašika domaćeg vanilin šećera
125 gr. putera
10 kašika mekog brašna
1 prašak za pecivo
50 gr. oraha

Breskve operite, oljuštite pa isecite na kriške. Najlakše je da u krug zasecate breskvu nožem, do koštice, i onda izvučete isečene kriške. Samo prvu ćete morati da  izvučete nožem. 
Najbolje je da ih stavite u cediljku, pospete sa 2 kašičice šećera i ostavite tako da puste sok, dok ne završite ostalo.
Orahe ispecite u rerni tako da tek blago osetite miris, nikako ne treba da se prepeku. Kada se ohlade, iseckajte ih ili prstima izdrobite, pečeni orasi su prilično krti. Od 5 belanaca ulupajte čvrst sneg pa ga sklonite na stranu, a u drugoj posudi umutite penasto žumanca sa obe vrste šećera, pa dodajte i omekšali puter. Kada to sjedinite, dodajte brašno pomešano sa praškom za pecivo i umutite mikserom kratko, podešenim na najmanju brzinu. Varjačom, na kraju, dodajte i orahe.
Nakon toga, sasvim nežno umešajte belanca u ovu smesu. 
Rasporedite u pleh manjih dimenzija. Možete da koristite i onaj standardni, veličinom između velikog pleha od rerne i najmanjeg, ali ja volim kad je ovaj kolač visok pa pečem u malom kalupu. Svakako ga obložite papirom za pečenje, jednostavnije je nego da ga podmazujete i posipate brašnom, ali možete i to da uradite.
Pre nego što ćete rasporediti breskve, pospite ih onom jednom kašičicom brašna, pokretima kao kad solite jelo. 
Tada ih rasporedite po površini kolača, pa pecite na 180 oko 45 minuta, toliko sam ga ja pekla ovog puta.


Posip :

4 kašike šećera
šećer u prahu
vanilin šećer

 4 kašike šećera karamelizujte pa brzo izručite na papir za pečenje i ohladite. Nemojte sve izliti na jedno mesto, prošarajte, kako bi stisnuti karalem bio što tanji i kako biste ga lakše izlomili. 
Kada se ohladi, izlomite ga pa sameljite u mlinu za mlevenje oraha ili blenderu. Možete i da usitnite u avanu.
Možete ovaj deo da preskočite, ako Vam se čini zamornim, ali taj fini karamel dodir upotpunjuje slasnu lepotu ovog kolača.

Kada se kolač ispeče, izvadite ga iz rerne i odmah pospite mlevenim karamelom. Nemojte da ga vraćate u rernu jer će karamel da nastavi da se topi i može da formira tvrđu koru na vrhu kolača.

Ohlađen kolač secite na kocke i pospite šećerom u prahu koji ste zamirisali vanilom, ako želite. Ako volite manje slatke kolače, ne morate da ga posipate šećerom.


30 коментара:

  1. Ja bih samo dodala da uz ovaj recept MORATE pročitati i uvod, jer je prosto gre'ota da to ne učinite :) Pa ako niste, najlepše Vas molim da se vratite i pročitate ga :) I priča i recept, jednom rečju - fantastično!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. slazem se, ja sam upravo procitala uvod i uzivala . Nazalost, ne mogu sada da probam kolac, jer nemam sveze breskve(australija,sredina zime)a bas se pitam da li bi mogle one kupljene u teglama kao kompot, verovatno ne, jer su suvise vodene, sta vas dve mislite? Bas bih ga rado napravila za Petrovdan.

      Избриши
    2. Mislim da možete da stavite i breskve iz kompota, ali one su malo tvrđe, možda je mekši kompot od kajsija? Ovaj kolač je baš lep sa breskvama, ali možete i drugo smrznuto voće da koristite, samo da se lepo ocedi, a možete, mislim, čak i jabuke.
      Hvala. :-).

      Избриши
  2. Divan, topao, ljudski post:) Kolač je u drugom planu, što se mojih utisaka, kao čoveka, tiče. Verujem da je kolač predivan, zaista tako i izgleda. Probaćemo ga jednom prilikom Što se Žiče tiče, to je prvi manastir koji sam zavolela (jakoooo davno, u detinjim danima) i zaista ima posebno mesto u mom srcu. Veliki pozdrav!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala :-). Posebno zbog toga što je kolač u drugom planu, jer je, meni iskreno, kuvanje terapija i mala ljubav, a pisanje najveća.
      Pozdrav! :-)).

      Избриши
  3. Анониман7/09/2013 02:16:00 PM

    Ko moze da preskace tvoje uvode??? Ja ih procitam u jednom dahu. Kolac cu napraviti cim budem naisla na dobre, zrele breskve. Veruj mi, to nije bas tako lako!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Znam, ni ove moje nisu bile naš neke reprezentativne, ali progledala sam im kroz prste.
      Hvala mnogo !

      Избриши
  4. Fantasticno ! Slucajno sam naletela na Vas blog i potpuno se usokirala i lepotom teksta i svim ostalim, naravno pozitivno ! Sutra idem u potragu za breskvama,a da ne zaboravim, uvod je naprosto bozanstven !

    ОдговориИзбриши
  5. Ovaj kolač je stvarno specifičan. Letnji, voćni, svi nekako liče jedan na drugi, ali ovaj je priča za sebe...onako je ...sa identitetom...Tvoji postovi nisu za preskakanje...imaš šta da kažeš, a i umeš, iskrena si i skromna..samo ti piši...pa nećemo valjda dnevne novine da čitamo...držimo se mi dobrih blogova...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti :-) . Nesigurna sam u svakom pogledu, pa tako i u blogovanju, ali ide nekako :-)).

      Избриши
  6. Predivan uvod posle koga je recept nekako u drugom planu, ali opet se vrlo lepo nadopunjuju... uzivala sam od pocetka do kraja, samo nam ti pisi.:))) Veliki pozdrav ti leti...

    ОдговориИзбриши
  7. Ja nisam religiozna uopšte, ali u jednom dahu sam pročitala ovaj divni uvod i tvoju priču. Zaista si posebna i to u najlepšem mogućem smislu! :)
    Kolač je sigurno divan...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala. Nisam ja nešto posebna, ali sam u nekoliko navrata bila u nekim zanimljivim situacijama , možda pre tako, ali hvala na tom vrednom komplimentu.
      Kolač je mnogo dobar,valjda ga zato i pamtim :-)).

      Избриши
  8. Meni bi bilo,prosto,neobično da postavite samo recept bez Vaših divnih pričica. To iskustvo boravka u manastiru je,vjerujem, pravo bogatstvo. Imate fantastičan dar za pisanje,opisivanje, divno dočarate svako vrijeme, situaciju. Jednom riječju,fenomenalni ste!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Mnogo Vam hvala. Jedine dve stvari koje stvarno volim da radim su pisanje i kuvanje, pisanje više volim, ali znate koliko je ovde teško ostvariti se na tom polju iz mnogo razloga.
      Ako Vam se dopada možete da skoknete i do mog drugog bloga http://tajanaisidor.blogspot.com/ pa ćete imati više da čitate :-).

      Избриши
  9. Анониман7/11/2013 12:12:00 AM

    I najtvrdje srce bi se raznjezilo od tvog pisanja.Dosla sam na stranicu, sa namjerom da pogledam recept kolaca,(iako nisam strucnjak za slatkise),a na kraju sam, citajuci uvod,zaboravila zasto sam tu. Kolac naravno,prekrasno izgleda i to nije sporno,ali tvoja prica,ostace zapamcena. Lijep pozdrav i hvala za divnu pricu i odlican recept kolaca sa neobicno lijepim imenom.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Oprosti Tajana,radi utisaka ostadoh anonimna,pa da ispravim gresku i ujedno sve vas pozdravim. Bebesa

      Избриши
    2. Hvala Vam puno ! Ako je tako kako kažete, moje srce je puno :-))!

      Избриши
  10. Анониман7/11/2013 09:48:00 PM

    Manastirski život, baš onakav kakav sam ga oduvek zamišljala. Spokoj. Mir. Zajednica. Jednostavnost i bogatstvo u toj jednostavnosti. Ono što je divno u tvojim postovima, Tajana, jeste to da svako jelo savršeno odgovara događajima i situacijama o kojima pišeš. Izabrati pravo jelo da predstavi jednu scenu je veliko umeće. Npr. pravio se kao što veliš i sutlijaš i pečen krompir, al nijedno od njih ne dočarava manastirsku zajednicu o kojoj pričaš kao ovaj kolač. :-)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Samo jednu stranu tog života, ipak nije sve tako idilično. :-))
      Hvala svakako !

      Избриши
    2. Анониман7/11/2013 10:07:00 PM

      Verujem da nije. :-) no, ne boji li pisac životne situacije posebnim samo njemu svojstvenim bojama... Svet je nesavršen, al zamišljati ga kao idiličan je ono što nam boji živote. :-) biti surovo realan i objektivan u svakom trenutku neki put može da bude suho i beživotno iskustvo. :-) ljudi vole da maštaju. Mašta svako. :-)

      Избриши
  11. Sjajan blog,recepti i tekstovi...
    Ovaj kolač(pola mere) sam sinoć napravila,i pojeo se...Veoma mi se svideo svojim izgledom,kao i sastavom,pa nisam odolela da skoro pred ponoć zavrnem rukave i uključim rernu...Ipak sam negde malo kiksnula pa nije bio baš vazdušast...To nas nije sprečilo da ga smažemo začas..Uslikala sam jedan od poslednjih zalogaja,da stavim u neki od narednih postova...Sledeća na redu sa ovog bloga je Fatalna torta ;)))
    Hvala i pozdrav:)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala najlepše na poverenju i komentaru :-). Uglavnom bude fino vazdušast, možda je bio niži ako je manja mera pa zbog toga.
      Čitamo se :-).

      Избриши
  12. Uvek čitamod početka do kraja, a ova priča je i više nego dobra. Verujem i da će život, uz iskustvo iz manastira, biti mnogo jednostavniji i bolji. Ne može to svako.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala puno.
      Tačno je, potrebno je veliko strpljenje i poslušnost a ja teško da bih ikada naučila sebe na te dve stvari.

      Избриши

Volim da čitam Vaše komentare :-)