субота, 25. мај 2013.

Hleb - duša doma


Ovo je sada zvanično mamin hleb, jer ga je usavršila do kraja, ali pre nje spremala ga je fantastično baka, a pre nje...?

Možda njena majka, sestre ili svekrva ?

Možda se prosto,eto, tako spremao.

Danas kada po internetu tražim recepte za hleb nailazim na milion recepata. I svi su lepi, i svi su hlebovi blagosloveni.

Savršeni pekači za hleb, savršene recepture. Ne shvatite me pogrešno, nikome ja ne solim pamet, niti pripadam onim zadrtim konzervativcima, kao moja baka, koji bi prognali svaki novitet jer ga se, eto, pomalo i plaše.

Ja volim da isprobavam nove stvari, ali mi suze krenu samo zbog nekih mirisa, slika, sećanja.

Zbog ovog belog hleba koji je jeo mučeničkim rukama moj pokojni pradeda, sin kozačkog atamana i izbeglica, koji je i moj deka jeo crnim od rada rukama, koji je baka čuvala dugo toplim da bismo ga i mi izjutra dočekali, i koji sada pravi moja mama, požrtvovano kao što sve drugo radi, a jede ga moj mali bratanac Tristan, i mnogo mu se sviđa :-)

Ovo je najjednostavniji recept, mislim, koji možete pronaći. Pa ipak, mene je pošteno namučio. Ili mi je testo bilo pregusto, ili bih ga prepekla pa nije imao onu krckavu smeđu koricu i rupice po sredini. I uzalud meni tačne mere bakina i mamina uputstva, to što sam gledala svojim očima kako ga sprema mama, lupala ga varjačom sama. Mami valja, meni ne valja.

Neće me prosto ovaj hleb. Ima nešto u tom što me neće :-)

Valjda taj prosti mirisni beli hleb uspeva samo u zelenim selima Šumadije, u srcu naše prelepe Srbije, u onim rukama koje prepoznaju zemlju, travu i nebo, i koje žito prepoznaje.

Sastojci :

500 gr . belog brašna

1 kocka kvasca

1 kašičica soli

oko 1/2 vode

prstohvat šećera




Od pola litra vode odvojite malo, stavite sa šećerom da se ugreje i kada je mlako dodati kvasac i ostaviti da nadođe. Kada se to desi, dodajte vodu u brašno kome ste dodali so, pa varjačom promešajte testo. Neka bude kao ređe testo za uštipke. Ako Vam je testo popilo mnogo vode, dodajte još malo, uglavnom je razmera vode i brašna 1:1.

I onda lupajte. Ne može ništa da zameni varjaču. I nakon što se pojave klobuci, lupajte i dalje testo, lupajte sve dok možete. :-) Kada ste to obavili, ostavite testo da narasta, i kad se udvostruči, prebacite ga u podmazanu tepsiju i opet ostavite 10-ta minuta da nadođe.

Pecite na 160 oko 40 minuta, a pred kraj pojačajte ako želite rumenu koricu koja krcka. Ja to danas nisam uradila jer smo se najeli prepečenih hlebova :-) tako da ovaj hlepčić opet nije kao mamin :-) Ne znam zašto se toliko nervira oko hleba neko ko uopšte ne jede hleb :-)

Hleb podseća na pogaču, ali je ipak hleb.

I za kraj, za moju i Vašu dušu, najdraži stihovi najdražeg mi Jesenjina :


Rodni dom sam napustio davno
 za mnom osta i Rusija plava  
nad ribnjakom brezak ozvezdani
  staroj majci tugu ublažava.
 

Sličan zlatnoj žabi mesec mladi
 sa dna vode pruža svoje ruke.
 Prosule se po očevoj bradi  
sede vlasi kao cvat jabuke.
 

Neću skoro doći u kraj stari!
 Snežne bure zvoniće sa jekom.
  Jednonogi klen budno stražari
 nad Rusijom plavom i dalekom.

I znam, ima radosti u njemu

 kiše lišća ko voli zelene
 zato što taj stari klen u svemu  
glavom čudnom naliči na mene.









2 коментара:

  1. Kažu treba misliti o dobroti i sveukupnoj ljubavi dok se mesi hleb, treba se prekrstiti pre no što ruku uronimo u brašno, treba osećati svoje i sebe, treba ceniti to što imamo...blagoslov u svakom smislu to je hleb. Za tebe ne sumnjam da suštinu hleba znaš, to osećam jer gore jako lepo opisuješ što bi značilo razmišljaš o tim velikim-malim činjenicama. Ko zna šta je suština hrane uvek će reći hleb, a čim kaže hleb znači da poznaje suštinu hleba. Veliki pozdrav

    ОдговориИзбриши

Volim da čitam Vaše komentare :-)