четвртак, 8. август 2013.

Kremaste kockice


Nema boljeg načina da upoznate život neke druge porodice, nego da se udate :-).
Miša i ja živimo sami, ali sećanja, običaji, ljubavi, pa sve je to nepromenljivo, kao što je nepromenljivo ono što sam ja  sa sobom i u sebi donela u naš dom iz onog u kom sam odrasla.
Eto, recimo, keks torta. 
Moja baka je uvek spremala samo jednu, sa kafom, orasima i čokoladom. Omiljeni slatkiš moje tetke.
Najiskrenije, ja u keks tortama ne vidim neku naročitu lepotu. Znam da su neke zaista ukusne, pa i bakina je bila. Ali taj keks koji je ili tvrd ili nikakav, kao krpica, ne može da zameni korice, nikako ne može. Uvek sam ih smatrala nekakvom modernom provalom u kulinarstvo ( ne zna čovek sve kad je mlad :-)), i bila iznenađena kada sam shvatila da ih žene kod nas  prave barem pola veka unazad.
Ali ono što me najviše odbija je scena u kojoj vadim keks iz kutije, potapam u nešto i ređam po poslužavniku. Ja volim da se preznojim kad spremam kolače. :-)
Sama verovatno nikada ne bih spremila ni ovu ni neku sličnu poslasticu sa keksom, ne idu mi, cure, krive se, raspadaju, da to nije Mišina najdraža torta. Prošlo je mnogo vremena i torti dok nisam shvatila da će to zauvek i ostati.
Nije mi  žao što sam mesecima  isprobavala mus torte, čarobne čokoladne šnite, kremaste  tamne rolate, žao mi je što sam se nadala da ću uspeti da zasenim ovu jednostavnu, starinsku keks tortu koju mi traži za svaki rođendan. Ne, traži je kad god njemu prepustim da bira.
U stvari, žao mi je što sam pokušavala da je zasenim. Nepravedno je to bilo. 
Ubeđivati nekoga da torta iz njegovog detinjstva nije najslađa. To je kao da mu uzimate čaroliju minulih vremena, kao da mu naružujete detinjstvo. 
Kako je to surovo uzeti čoveku ono što voli i dati mu nešto "bolje".
Tačno je, ova torta je brza, jednostavna, laka. 
Nema šesnaest korica, tri krema i nezgodnu glazuru. 
Zbog nje nećete  ubrati slavu savršene domaćice. Možda će Vam čak, ako je ponudite ne baš milim gostima, iza leđa šaputati da ste lenji. 
Iz mnogo razloga ova torta je nekako odbačena i nepodobna. 
Previše se lako i brzo pravi, nije izazov, ne donosi onaj osećaj da ste nešto komplikovano i nezgodno savladali.
Sprema se sa keksom.
Sadrži živa jaja - užas nas ispunjava. Miloševa mama više ne sprema ovu tortu. Godinama unazad, kaže Miša, skrnavi je tako što umesto jaja koristi orahe. Njegova sestra umesto belanaca umeša šlag. Pokušavala sam i ja, pekla meke korice od belanaca, kuvala jaja, ne vredi.
Miša takve varijante nikada nije ni okusio. Jer ovo je njegova torta. Sve druge su lažne.
- Ali Mišo, četrdeset stepeni je napolju, a jaja su živa . - rekla sam mu pokušavajući još jednom da ga pridobijem za neku drugi recept.
- Pa rođen sam u avgustu, šta ću kad sam siroma". - on se šali, vidi da popuštam i da će je dobiti iako mu još nije rođendan. A dobiće je i tada.
Njemu zasijaju oči kada spomenem keks tortu. Ne znam da li ste videli nekada odraslog čoveka sa očima deteta.  I umesto da čuvam to nevino i ushićeno detinje iskrenje, ja sam iz sujete želela da ga potamnim, da on pamti samo moje torte, samo moju pažnju, samo moju ljubav.
Koliko god voleli nekog čoveka, ne možete da mu uzmete ni izmenite prošlost. I dobro je što ne možete jer bez te prošlosti on i ne bi bio to što jeste.
Ne trebaju meni ničije pohvale i divljenje.
Stvarno, kada vidite srećno lice nekoga koga volite, dobili ste najviše što jednom tortom možete da iznudite. 
Vratili ste  jedan trenutak detinjstva, nezaboravni ukus bezbrižne radosti.  I čovek kraj Vas je srećan.

Spremamo i mus i tiramisu...zašto bi stradala ova starovremska, možda i prva  kod naših domaćica popularna keks torta zbog živih jaja ? Kažu da ljubav leči sve. Za salmonelu nisam sigurna :-).
Ako ulog nije tako veliki da biste rizikovali,  uvek možete da skuvate jaja na pari sa šećerom i dodate maslac. Ako u to dodate nešto umućene slatke pavlake dobićete vazdušast fil nalik musu. Ali mene Miša uvek pita jesu li jaja živa. Ako nisu, to nije ta torta. Još uvek je, na svu sreću, moguće nabaviti sveža.
Neverovatno, jer on je skoro hipohondar. Ako kažem da me boli glava, za pet minuta boleće i njega, ako me boli grlo on već ne može da priča. 
I neverovatno koliko je ljubav u stvari iracionalna i koliko je moćnija od naših strahova. Ljubav prema detinjstvu. Prema torti.
Ljubav uopšte.



Sastojci :

oko 400 gr. "Petit beurre"  keksa
oko 200 ml. mleka
5 jaja
250 gr. šećera u prahu- zamirišite ga vanilom po ukusu
200 gr. čokolade - dovoljno je da se samo sva rastopi na pari
250 gr. putera
prstohvat soli

Odvojite žumanca od belanaca pa belanca umutite sa malo soli u čvrst sneg. 
Žumanca stavite u posudu sa omekšalim puterom, mutite kratko pa dodajte šećer. Kada masa postane pomalo vazdušasta dodajte istopljenu čokoladu. Isključite mikser pa varjačom nežno u masu sa žumancima dodajte šne od belanaca prevrćući smesu da ostane penasta.

Ja ovu tortu spremam uvek u posudi sa stranicama, plehu ili đuvečari zato što je potrebno da se keks jako natopi mlakim mlekom. Kada to mlako mleko dođe u kontakt sa ovim filom, već za nekoliko trenutaka sve počne da curi. Dakle, uzmite posudu sa stranicama i složite prvi red keksa, mislim da je to otprilike 4x8 keksića, ali Vi ćete to izmeriti sami u odnosu na veličinu posude koju koristite. 
Umočite keks u mlako mleko i neka postoji u njemu dok ne počne da omekšava, izvadite ga tek kada počne sasvim da se uvija. Kada poslažete sav keks za prvi red, svaki keksić ponaosob prelijte ili premažite sa malo mleka. Nafilujte, stavite drugi red i tako dok imate fila i keksa.
Završite kremom, pospite ako želite rendanom čokoladom ili orasima, bademima, lešnicima.
Miša ne voli kada to uradim, kaže da kvari tortu :-).
Ohladite je dobro. 
Pojedite je brzo :-).

** Mere za kockice na slikama su upola smanjene, zato su i kockice niže.

15 коментара:

  1. Анониман8/08/2013 02:33:00 PM

    Jos jedna krasotica u nizu!

    ОдговориИзбриши
  2. A, jooj! Ovo mi se baš dopada! Beležim. Moji vole ovakve stvari. Hvala ti.
    P.S. Evo odgovora na pitanjca:)
    http://coolinarija.blogspot.com/2013/08/nove-igre-blogera.html
    Pozdraaaav!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Odlično, da još neko osim Miše bude srećan :-))))
      Šalim se, fino je i meni ali ne kao neke druge stvarčice.

      Idem sad da čituckam :-).

      Избриши
  3. Deluje mi baš onako kako ja volim ali se nekako bojim tih "živih" jaja...da su domaća možda bih se i usudila,ovako ne znam....recept ću zadržati pa ako se ohrabrim jednog dana...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Moj muž poručuje da ne znate šta gubite XD Ali ja VAs razumem, ni meni baš nije milo :-))).
      Brat i ja smo odrasli na umućenim žumancima sa šećerom, ali to su bila jaja naših kokošaka, nije isto.

      Избриши
  4. Анониман8/09/2013 09:38:00 PM

    Pa sta je problem? Ja uvek, bez obzira na recept mutim zumanca na pari, a za belance spinujem secer ili mutim isto na pari.

    ОдговориИзбриши
  5. Анониман8/30/2013 02:54:00 PM

    Zdravo mila Tajana.

    Čitam "te" neko vreme i želim da ti kažem da su tvoji postovi toliko inspirativni za mene da sam počela hrabrije da se upuštam u kulinarske avanture. Moj sin i muž su ti veoma zahvalni.

    E sada evo i konkretnog pitanja:

    Koliko treba da se rastopi čokolada? Pre neki dan sam pravila sličnu "tortu", takođe recept ukraden sa interneta, i ni tamo, kao ni ovde, nije pisalo u kom agregatnom stanju i koliko topla da bude čokolada. Mislim da sam suviše toplu stavila u puter i da je zbog toga fil "cureo" na sve strane. Inače, pravim kolače vrlo retko (iako njih dvojica obožavaju slatkiše) i namam nikakvo iskustvo. Kada pišeš recepte, imaj na umu da nas ima i takvih domaćica, kojima se poriv za kuvanjem i pravljenjem kolača budi retko:-) Hvala ti unapred.

    Pozdrav od Vesne.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Prvo, drago mi je zbog toga što Vam je kuvanje zabavnije i što su Vaši srećni zbog toga :-)). Podjednako mi je drago što pratite ovaj blog :-)
      Što se tiče ovog recepta, sasvim ste u pravu, vidim da su mi promakle neke stvari koje ću odmah da stavim u napomene.
      Dakle, budući da će čokolada, koliko god da je topla, svejedno da rastopi puter, ja se stavima na paru, znači u malu posudu koja stoji u drugoj većoj posudi i u toj većoj se greje voda. Ta voda otopi čokoladu. Pošto mešam često, čim osetim da se sva čokolada otopila skinem je sa pare, dakle da nema komadića krupnijih, promešam par puta i odmah sipam u puter.
      Poenta kod ovog fila, a to je ono što sam zaboravila da napomenem i odmah ću, hvala Vam na podsećanju, je da fil zaista kada se napravi bude redak, treba da odstoji u frižideru pre filovanja sat ili dva. Međutim, ja ovu ili kockice, zavisi da li je pola mere ili cela, ne pravim nikada na poslužavniku. Razlog- dešavalo mi se da curi jer keks natapam toplim mlekom a u dodiru sa njim puter se opet topi. Mišina sestra je sprema uvek najnormalnije na poslužavniku i ništa joj se ne dešava ali ja ne volim da rizikujem. Ako imate neku zgodnu đuvečaru ili pleh preporučujem Vam da ređate tu. Em možete da natopite keks koliko treba, em Vas ne boli glava gde će sve fil da završi.
      E, to je bio ozbiljan propust u receptu jer sam ja uzela zdravo za gotovo da sam jedina koja ima maler sa keks tortama :-). Nadam se da sam pomogla :-).

      Избриши
    2. Da, vidim sad da sam napomenula već to za posudu i ređanje, dodala sam za čokoladu :-). Uglavnom, mislim da ovakvi filovi relativno lako
      "procure", i da je najvažnije u stvari predvideti to :-).

      Избриши
  6. Анониман8/30/2013 07:04:00 PM

    Hvala najlepše na brzom odgovoru.

    Puno lepih recepata i sreće sa blogom, od srca.. Vesna

    ОдговориИзбриши

Volim da čitam Vaše komentare :-)