среда, 4. септембар 2013.

Brzi medeni kolač



 Nekada želite da ušuškate nekoga i ispričate mu priču, spustite šolju toplog mleka i medeni kolačić na natkasnu  i dugo ostanete tu, u fotelji kraj kreveta, slušajući kako mirno spava, gledajući kako grli Vašeg plišanog medu  ili kucu ( ja sam imala kucu :-) ) ili zeku ili bilo šta meko i toplo što miriše na Vas, na Vaše mirne i spokojne noći, na Vaše detinje snove.
Setite se koliko puta Vam je taj neko rekao - " Ne čini tako jer ćeš pogrešiti ". 
Koliko puta Vas je spasio od bola, povrede, poraza i same smrti. Koliko puta Vam je protiv Vaše volje obukao topli dzemper da se ne biste prehladili. 
Nekada je to neko koga ste upoznali čim ste došli na svet, nekada neko koga Vam je poslao život kasnije, u danima velikih pitanja. Nekada ste sami tog nekog doneli na svet, nekada je to naprosto bilo ko, tek čovek željan utehe i nežnosti.
Jer uteha ljudima treba, topla reč i toplo mleko, topla mirisna postelja, podsećanje na majčino naručje, na onaj Raj iz koga smo svi prognani neminovnošću starenja i smrti. 
Ja sam stradala dugo i bolno jecajući za tim naručjem. Za tom posteljom, za Rajem koji sam napustila, kajući se gorko i ljuto što sam posegla za novim svetovima, za drvetima znanja i odrastanja, što sam morala da postanem svesna da u svetu smrtnika niko neće izbeći smrt. 
Kao malo dete, Vi to ne znate. Držite se čvrsto za majčine ruke i čini Vam se da ste zajedno večni. Čini Vam se da njena ljubav može sve da pobedi, pa čak i nešto tako opasno i moćno kao što je smrt. 
Ja sam mrzela svoje lice kada je prestalo da bude lice deteta. 
Mrzela sam svet u kom sam našla sve osim one izgubljene nade da ni smrt ni bol ne mogu da nas dosegnu dok se držimo za ruke onih koji su nam dali život. 

Pa zbilja i ne mogu. Ali pre ili kasnije mi ćemo se otrgnuti, mi ćemo gonjeni nekom bezimenom silom kojoj ne znamo ni lice ni poreklo odgurnuti kapije Raja i otrčati u neizvesni svet  odraslih. Neminovnost, sudbina. 
Žalićemo dugo i kajaćemo se, ali nikada nećemo moći da se vratimo natrag.
Nosićemo na ramenima topli dzemper kojim nas je majka ogrnula dok smo plačući odlazili, nosićemo na ramenima sav teret ovog sveta, ali nikada nećemo moći da se vratimo natrag.
U svojim dugim lutanjima, u besanim noćima, u potragama, u tugama i razočarenjima, u nadanjima i strahovima, u ljubavima, želećemo uvek samo da ušuškamo nekoga, da nas neko ušuška, da nađemo utehu u tihom trenutku pred san, kada se rajska naselja spuštaju k nama i sav svet zamire pred njihovom lepotom. 
Kada se ljubav i uteha doseljavaju u naše snove vođeni sačuvanim davnim majčinim pesmama, dodirima i pričama, nezaboravnim darovima sa kojima odlazimo u nepoznati svet, i sa kojima u njemu ostajemo drugačiji, ostareli, sa tom setnom željom u srcu da utešimo i uspavamo one koji su nam dali snove. 
I naposletku je to uvek priča o povratku. Kao u ovoj prekrasnoj uspavanki    zbog koje sam ja preplakala mnoge svoje noći.Ali i u suzama, donosila mi je utehu, mir, toplinu, kao majčina ruka na čelu kada smo slabi i bolesni.


 Ako volite da čitate moje pričice, označite da Vam se dopada ova stranica i pročitajte uskoro drugo izdanje mog prvog romana :-)  


Sastojci :

60 gr. putera
3/4 šolje meda ( uzmite šolju ili čašu od 240- 250 ml. )
2 jajeta
1,5 šolja brašna
1/2 kašičice praška za pecivo
2 kašičice cimeta
1 kašičica mlevenog karanfilića
1 kašičica mlevenog muskatnog oraščeta
1 limun - rendana korica
1 kašičica mlevenog đumbira
1 kašičica sode bikarbone
1/4 šolje ključale vode

Omekšali puter umutite sa medom pa dodajte dva jajeta i umutite mikserom, dodajte sve začine i naposletku brašno sa praškom za pecivo. Sodu bikarbonu razmutite u vodi i dodajte u smesu sa medom, umutite kratko pa sipajte u pleh pokriven papirom za pečenje. Preporučujem Vam veliki pleh od rerne jer će se testo brže i lepše ispeći, ali pošto ćete svejedno da ga izlomite možete da koristite i manji kalup, ali u tom slučaju pecite duže. U velikom plehu pecite na 170 otprilike nešto duže od 20 minuta, možda 25 najviše.


Fil :

125. gr. putera
1/2 šolje šećera u prahu 
2 kašike ruma

Umutite omekšali puter penasto sa šećerom, dodajte rum i umutite još malo.


Još :

3 kašike pekmeza od šljiva
50 gr. mlečne čokolade


Omekšali pekmez pomešajte sa otopljenom čokoladom.
Sada ispečenu koru rukama izdrobite sitno, dodajte puter, i naposletku dzem sa čokoladom i sve sjedinite u jednu homogenu smesu. Istresite je na duguljasti kalup i formirajte rolat. 


Glazura

100 gr. bele čokolade  ( ako baš ne volite belu, možete da koristite mlečnu ili crnu čokoladu )
1 kašika ruma
3 kašike meda


Otopite čokoladu na pari i dodajte rum i med, izmešajte i prelijte preko kolača. Radite to oprezno, toplim nožem. Ako stavite previše meda glazura će malo više da curi, zato je bolje da ako Vam deluje pregusto dodate malo mleka, a ne meda. Ako Vam se to ipak ne radi, napravite svoju omiljenu čokoladnu glazuru :-). 
Ova je fina jer je glatka i meka, nije lepljiva ali i ne puca.


* Kolač je prilično sladak, kako jednom medenku i priliči :-). Ako ne volite jako slatke kolače, izostavite ili smanjite količinu šećera koji dodajete puteru.



12 коментара:

  1. Анониман9/04/2013 04:47:00 PM

    Hvala na divnom receptu, sjajne fotografije. Mada, ne zameri ako smem da primetim, tvoje pričice tj. uvodi su u zadnje vreme pomlao tužni , kao da još uvek ne možeš da prežališ traumu što si odrasla. Gledaj na svoj odrasli život kao na avanturu, izazov i raduj se tome što ćeš moći da ostvariš svoje pune životne potencijale i pružiš nekome toplinu i ljubav na način koji si je ti doživela dok si odrastala. Ne zameri, uvek se radujem tvojim receptima , samo i nas čitaoce snevesele tvoji tužni uvodi :( Raduj se, život je lep ;) <3

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala:-).
      Baš sam juče pričala sa prijateljicom o tome kako mi je krivo što o čemu god počnem da pišem, na kraju završim na nečemu tužnom. Izgleda da su mi došli takvi dani :-) iako mi trenutno, za divno čudo, neke lepe stvari idu od ruke :-). Nadam se da će uskoro da prođe taj oblak :-) ;-).

      Избриши
  2. Drzim ti palceve da svi tmurni oblacici nestanu sa vidika, a posle kise uvek se pojavi duga... kolacic mirise na med i tople zacine, vec zamisljam kako ga grickam ususkana udobno u fotelji sa nekom dobrom knjigom.:))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Pa i ja sam se sa njim prebacila u zimu :-)). Hvala :-). Kod mene su uvek sreća i tuga zajedno, navikla sam već :-).

      Избриши
  3. Ovo je zbilja malo poseban medeni kolač i Pinam!

    ОдговориИзбриши
  4. Bas, bas zanimljiv kolac. I uspavanka...sjajan link...

    ОдговориИзбриши
  5. Zanimljiva su mi tvoja poredjenja, uvek se negde pronadjem, makar u deliću ali pronađem se. Predivan uvod i volim što iznosiš i duboka razmišljanja. Kolač mi se mnogo dopada. zaista je predivan. Uspavanku sam prvi put odslušala i zaista sam pod utiskom. Divno:)

    ОдговориИзбриши
  6. Prelepo..hvala i na prici i na receptu❤❤❤❤

    ОдговориИзбриши

Volim da čitam Vaše komentare :-)