понедељак, 23. септембар 2013.

Slane kifle sa bundevom i belim vinom



Dar pamćenja je najlepše što možemo da damo jedni drugima.
Opasan je po nas taj dar. Što više ljudi, ljubavi i trenutaka pamtimo, to nas teže muči nedostajanje.
Mama je bila kod nas jedan dan i jednu noć, a meni nedostaje kao da se nikada ranije nismo rastajale. Otišla je kući, kao da imamo neku kuću osim one gde nam stanuju voljeni.
Umrlo je leto baš po njenom odlasku i ja sam ostala tužna.
Utehu nije lako pronaći iako se  jesen nudi raskošno. 
Donosi nam mnoge početke. Nema vam svi budu uspešni i laki!
Prebrojavam svake večeri u postelji svoje obaveze. Ubeđujem sebe da ću sutra ustati na vreme i biti odgovorna. Ali dok je leto nekako mi ne ide. 
Sada je počela jesen, nemam više opravdanja. Pišem vam ovo u tri sata posle ponoći. I ubeđujem sebe da ću sutra ustati na vreme.
Prvo jesenje jutro, prva jesenja noć. 
Nekako ne želim da propustim ni jedno ni drugo.
Ne želim da propustim ni grožđe ni kruške ni dunje. I nikako ne želim da propustim bundeve.
Od kako sam kod Gage videla ovaj recept  ja u stvari čekam potajno jesen. Izmenila sam ga malo, ali boja je ostala čarobna, ukus je ostao divan.

Ja ću ove kifle da pamtim jer sam ih spremala sa mamom, jer je taj dan bio lep gotovo kao da sam ga živela u detinjstvu. Jer je bio kratak kao jedan treptaj oka.
Zamišljam neka vremena u kojima će po nekim takvim kiflama da me pamte i kada me već ne bude bilo na ovom svetu. Zamišljam kako mi svakog dana stvaramo nešto po čemu će nas pamtiti, i kako često ne stvaramo, da bismo bili zaboravljeni.
Želim od sutra da stvaram. Želim da me pamte. Da me bar neko pamti po dobru, po ljubavi, po velikodušnosti, po iskrenosti, po pesmama, po knjigama, po pričama. 
Po nekom vezenom stolnjaku, po bočici za parfem oslikanoj ružama, po čudnim i divnim kiflicama od bundeve. 

Ne mogu da ne mislim na prolaznost dok gledam kako sumorno venu listovi krošnji u našoj ulici. Mi smo isti kao oni, bujamo raskošno i slatko a onda samo svenemo, nestanemo, odlepršamo kao da nismo bili. 
Ali ostanemo sačuvani u srcima, u pričama, u sećanjima kao što ostaje duša svakog lista nežno sačuvana u šapatu vetrova, u poljupcima kiše, u pamćenju njihovog rodnog stabla, u suzama jednog leta koje je moralo da ode.  

JESEN

U čestaru venje, uz padinu sivu,
Riđasta kobila - jesen - češe grivu.

Nad obalom zapenjenih reka
Čuje se njenih kopita jeka.

Monah-vetar, skrušen, poljima luta,
Mantijom crnom mete lišće s puta.

A na oskoruši uvela lista
Ljubi rujne rane nevidljivog Hrista. - Jesenjin



 Ako volite da čitate moje pričice, označite da Vam se dopada ova stranica i potražite na Beogradskom sajmu knjiga roman  "Mučitelj" :-) 


Sastojci :

200 gr. pirea od bundeve - ako ne volite da jedete pečenu bundevu, kao što je slučaj sa mnom, kupite malu muskatnu tikvu, videla sam da sada ima u prodaji baš malih primeraka.  Ako je veća, možete ostatak da očistite i  zamrznete. Isecite je na kriške, očistite od semena, stavite na papir za pečenje i pecite na 200 stepeni dok ne omekša ( meni je trebalo oko sat vremena ) . Kada se prohladi, nožem skinite meso sa kore i izgnjavite u pire. 
150 gr. integralnog pšeničnog ili ražanog brašna
200 gr. belog mekog brašna + koliko je potrebno za natiranje
 100 ml. jogurta
100 ml. belog vina
2 kašičice meda
2 kašičice soli - prilagodite svom ukusu
100 ml. ulja
1/2 kocke svežeg kvasca ( 20 gr.)
1 žimance
1/2 kašičice jabukovog sirćeta


Stavite jogurt da se ugreje pa kada bude mlak izmrvite kvasac i ostavite da naraste. 
Pire od bundeve stavite u posudu u kojoj ćete da mesite testo pa mu dodajte odmah sve ostale sastojke 
(prvo brašna, so, med, pa onda ulje, med i sirće, na kraju žumance i naposletku jogurt sa kvascem. Izmešajte sve i mesite dodajući po malo brašna sve dok ne dobijete nelepljivo meko i podatno testo. Kada postane nežno i kompaktno formirajte kuglu i ostavite da narasta pokriveno krpom oko sat vremena. 
Naraslo testo podelite na dva jednaka dela, pa svaki razvaljajte u krug oklagijom na možda pola centimetra i isecite na trouglove. Ja sam dobila 8 trouglova od svakog dela, dakle, 16 ukupno. 

Fil :

 100 gr. šunke
100 gr. kačkavalja
100 gr. feta sira

Iseckajte šunku i kačkavalj a fetu izmrvite i pomešajte sve pa stavite na svaki trougao po malo fila.
Umotajte kifle.

Za premazivanje :

1 belance

Nafilovane kifle stavite u pleh pokriven papirom za pečenje pa ostavite na narastu još dvadesetak minuta. Nakon tog vremena ih premažite belancetom i pecite oko pola sata na 180 stepeni.


6 коментара:

  1. Bas si se rastuzila... Ja, na temu jeseni, ne smem da progovaram jer mi jesen, jednostavno, ne prija, nikada! Zato, cutim i cekam da prodje... Mada, volim one tople, jesenje, dane kada suncem okupani listovi kestena zrace onu prodornu, zelenu, boju.
    Emotivan tekst, kao sto i ocekujem od tebe.
    Kiflice deluju fantasticno. Jako volim tikve i ovo bih rado probala...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da, kifle su bile baš fine, onako punog ukusa i meke.
      A ni ja jesen ne volim. Ne znam šta se ljudi tu oduševljavaju :-P nadam se da će brzo da prođe :-D.

      Избриши
  2. Анониман9/23/2013 10:03:00 PM

    Obozavam bundeve! Boju, ukus pecene bundeve... I bude neka lepa secanja - supa (potaz) na rucku posle vencanja i jos druge lepe uspomene... Ove kifle izgledaju savrseno!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti! Ja do skoro nisam ni probala bundevu, osim u piti, u Žiči su sestre pravile najlepšu pitu na svetu sa bundevom.
      Ali dopada mi se. Volim bundeve zbog Pepeljuge i kočija :-).
      <3 <3 <3 <3 za venčani ručak :-).

      Избриши
  3. Jako, jako si me rastužila, rasplakala. Sasvim se slažem sa svime što pišeš, svi pamtimo nekog po nekom kolaču, jelu, riječi, osmijehu ...........

    ОдговориИзбриши

Volim da čitam Vaše komentare :-)