петак, 26. јул 2013.

Veknica od mesa sa vinom i dzemom


- " Šta li si se ti uhvatila za to pa samo praviš neke vantazije ?" - pitala me je baka kada sam joj rekla da planiram da spremim ovaj mesni rolatić. Nisam znala šta da joj odgovorim, ne znam ni sama zašto spremam "vantazije", neke stvari koje su mi do skoro izgledale nekako suviše pomodno da bih u njima prepoznala bilo šta što volim. 
Ali svi se mi tako brzo menjamo. Ako se nešto juče činilo kao besmisleno, danas može da nas očara. 
Zato ja nikada, nikada pregledanje kuvara i sveščica ne smatram završenim. Znate, kada pregledate i zaključite da tu nema ničega za Vas. Uvek ima. Samo je pitanje kada i kako.
To je kao čitanje poezije. Pesma koju juče niste razumeli, jer ste bili srećni, danas već može da Vam rani srce istinom kojoj je prepoznala Vaš bol. Roman uz koji ste juče plakali danas će Vam možda biti dosadan i prazan, jer ste sve boli iz njega prerasli.
Nemoguće je isrcpeti jednu pesmu, roman, melodiju. Nemoguće je iscrpeti do kraja i jedan obični kuvarčić. 
Nemoguće je predvideti sutra, ne šta će sutra da se desi, nego kakvi ćemo mi sutra biti.
Ako pažljivo posmatrate promene u ljudima oko sebe, nećete nikada da zaboravite da se iste takve, možda i dramatičnije promene dešavaju i u Vama.
Zato ja više ne govorim "nikada"  i  "zauvek". 
Postoje ljudi, načela, ideali u koje verujemo i koje tako volimo da ih se nikada nećemo odreći. Ali čak i kada njih zadržimo u sebi nepokolebivo, mi se i dalje menjamo, zajedno sa njima. 
Moja baka se u jednoj stvari čitavog života nije promenila. Ona nikada ne bi stavila pekmez u mesnu veknu, ne zato što je to neka neverovatna inovacija, to nije relovucionarni postupak, to se godinama unazad radi, već zato što ona to ne voli.  Ne znam šta to znači. Ona sve unapred zna, i nikada se ne kaje što neke stvari nije ni probala. 

Ni ja nisam od onih koji žele da probaju sve. Naprotiv.
Ali eto, ponekad, nakon što se probudim malo drugačija nego što sam bila juče, učini mi se da volim nešto što nisam volela juče i ne držim se slepo jučerašnje sebe. Pokušavam da kroz sve dane i godine do kraja sačuvam samo ono što je zaista važno nepromenjenim. 
"Vantazije" u kuhinji - jedna od težih uvreda koju možete da dobijete od moje bake na račun svog kulinarskog izbora. Ali ja više ni baku ne slušam slepo. 
Poslušam često mamu, od nje mi i struji taj kočoperni duh koji voli da pokušava, Mišu retko, retko slušam jer je sličan mojoj baki - samo dok ne proba jelo.
U načelu se oslanjam na sebe. Pogrešim relativno često. Ne pogrešim još češće. Ali se u suštini ne kajem. 
Volim ja svoje  " vantazije"  i volim da sam okružena njima. Uvek.
Ova vekna nije nikakvo moje kreativno čudo. Vi ste već sigurno mešali slatkaste i slane ukuse, meso sa voćem i vino sa svim tim. 
Ali ona je toliko posebna iz samo jednog razloga - Miši se dopala više nego sve uobičajene kombinacije koje sam spremila do sada. 
Mislim da je to ozbiljna preporuka. Jer on nije čovek od " vantazija", barem onih koje žive na tanjiru.

 





Sastojci :

500 gr. mlevene junetine ( tako piše u receptu ali ja ću sledeći put da kombinujem sa svinjetinom - to je stari dobri način da meso bude sočno )
 biber -  po ukusu
1 kašičica soli 
1 kašičica belog luka u prahu
1/2 šoljice za crnu kafu crnog vina
1 kašika masti ili putera

Meso sa svim dodacima izradite dobro rukama   i ostavite da odstoji u frižideru možda sat vremena. Nije obavezno, ako recimo, žurite.


Još :

150-200 gr. nekog tvrdog dimljenog sira. Može i obični tvrdi sir, trapist ili gauda, ali dimljeni sir daje svemu lepšu i upečatljiviju aromu.
3 kašike pekmeza/dzema od šljiva, najbolje bez ikakvih dodatnih aroma

Dno manjeg  pleha u kome ćete da pečete veknu prekrijte papirom za pečenje, pa u širini uže vekne rastanjite polovinu mesa. Poslažite sir isečen na štapiće, pa po sredini rasporedite dzem u gomilicama, zavisi od gustine dzema kako ćete da ga nanesete.
Prekrijte drugim delom mesa i onda sa strana zatvorite formirajući veknicu polukružnog vrha.


I još :

4-5 režnjeva slanine 

Veknu pokrijte širokim režnjevima slanine i pecite na 180 oko 45 minuta.



*Ovo su mere za jednu manju veknu, za možda 4 osobe prosečnog apetita, pa za neke svečane prilike koje podrazumevaju veći broj gostiju, ipak treba da se udvostruče.



2 коментара:

  1. Uh ovo izgleda i zvuči odlično ! Ja jako volim ovakve kombinacije i rado ih isprobavam, nekada čak i sama isfantaziram još i više nego što to sam recept kaže i u tome i je čar isprobavanja novih jela i okusa. Ovaj recept bilježim !

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala na komentaru i poverenju :-))
      Ja sam još oprezna u vezi sa nekim kombinovanjem, moja kreativnost je prilično haotična :-)).

      Избриши

Volim da čitam Vaše komentare :-)