четвртак, 1. август 2013.

Letnja pileća salata


Ne bi mi palo na pamet pre par godina da spremim salatu za ručak, kakva god ta salata bila. 
Zna se šta je salata, a šta jelo, rekla bi moja baka. 
Za mene a i mog brata, salata je ono što se ne jede uz ručak :-).
Ne znam odakle taj otpor, osim što ga valjda ima ozbiljan broj dece :-), ali živo se sećam stola koji je potpuno raspremljen posle ručka, samo je pred Vanjom tanjir u koji on gleda nepomično  od ručka pa satima posle. 
Sećam se tog napornog natezanja - poješćeš - neću. 
Sećam se kako smo paradajz gadljivo sklanjali sa strana činije da bismo nekako još i pojeli krastavac. Cvekle, kupus salate, krompir salate - ne daj Bože, kisele paprike i slične klasične salate koje su svi oko nas voleli bile su naša prava noćna mora. 

Mi nismo bili od one dece kojoj je domaća hrana izgledala dosadno i prosto u odnosu na ono što može da se kupi. U stvari, mi nikada nismo jeli van kuće. Ja sam taj sitni novac koji sam u to vreme još dobijala za užinu čuvala ispod tepiha u svojoj sobi :-). Nema te hrane koja bi mogla da se uporedi sa radošću koju sam osećala kada načujem da nije stigla plata ili već nešto slično, pa donesem svoje ogromno bogatstvo novčanica sa likom Dositeja Obradovića kao rešenje problema. Kao način da oni koji brinu o meni shvate da i ja brinem o njima.
Retko su hteli da uzmu taj novac. Bilo je kasnije vreme kada su morali. A posle sam već prestala da dobijam novac za užinu. 
Pa svejedno, nikada mi i nismo želeli da jedemo van kuće. Zašto bismo ?
Naša baka je umela sve, njene kifle i mamini kolači su najbolji na svetu. Osim toga, meni je hrana koju ne podelim sa voljenima bila uvek bljutava. Ako ne mogu da napravim par grubih šala na mamin račun ( nikada se nismo usudili da se tako šalimo sa bakom, čudno :-) ), ako ne mogu da slušam Vanjine staložene, komplikovane i fantastično komične kritike jela, ako ne mogu da slušam kako mama hvali samu sebe, i danas, kako Miša u onom svom gospodskom maniru konstatuje da je sve savršeno ( a znam da to kaže i kad nije ) meni je isto kao i da nisam jela.
Ne postoji, barem za mene, užitak, ako nije podeljen. Ako ste usamljeni, kao što ja nekada jesam, onda ga podelite bar sa Mesecom, sa travom, sa jutrom. 
Ali salate...hm, nekako su mi bile bljutave u svim okolnostima :-). Nismo Vanja i ja izuzeci, deca često ne vole salate. Naša ljubav prema povrću bila je obrnuto proporcionalna onoj prema voću. Ako se tako kaže matematičkim jezikom, ne znam zašto ga koristim kada ga razumem koliko i jezik domorodaca sa Papua Nove Gvineje :-).
Uglavnom, kada ste dete ne razumete baš zašto omiljeno jelo morate da jedete sa nečim što Vam je užasno. Ja sam tada bila hrabra, pojedem prvo salatu. Vanja pojede ono što voli i onda odbija tvrdoglavo i uporno da pojede ostatak.
Rešenje je, naravno, da u salatu stavite omiljeno jelo :-). Vešti probirači, kao Vladimir, pokušavaće neko vreme da povade meso i hleb iz salate, ali odustaće pri prvom pogrešnom zalogaju, kada shvate da su greškom uzeli i pomorandzu ili paradajz, i da sve to skupa sasvim fino može da se pojede.
Nisu ovakve salate bile moderne u mom selu pre 15tak godina :-). Pa nisu ni sada.
Pomodarstvo ?
Možda, ali vrlo korisno. Uzmite uvek od svega najbolje.
Poslužite obrok salatu jogunastoj deci i biće im jasnije zašto se njihova omiljena jela kombinuju sa hranom koju i ne vole baš mnogo. Zato što je tako lepše, i tako je inače u životu. 
Zato što je zdravije. 
Zato što je razumno i pažljivo kombinovanje dobrog i lošeg najuzbudljivija umetnost na svetu.
Rekoh li ja sada da je povrće loše ?
Ups...nisam tako mislila :-)
Istog dana kada sam ja fotografisala ovu svoju "salatu na brzinu" objavljena je još jedna, fantastična, perfektna. Nemojte da birate, spremite obe :-)



Sastojci :

1 veća zelena salata
1 veći paradajz
200 gr. feta sira
1 kašika susama
300 gr. pilećeg filea
1 pomorandza
2 kriške hleba
2 kašike suvog grožđa
1 kašičica putera ili malo ulja
so


Preliv :

2 kašike meda
1 kašika senfa
2 kašike jabukovog sirćeta
malo vode ako želite da razredite preliv

 Piletinu isecite na sitne kocke i propržite na malo putera ili ulja kratko, da ostane sočna. Posolite po ukusu  pa prebacite u posudu za salatu, a na istoj masnoći ispržite hleb isečen na kockice. Kada postane rumen i reš dodajte ga piletini pa ih zajedno ohladite.
Sir isecite na kockice kao i paradajz i pomorandzu, dodajte u meso i hleb, a onda ubacite i ostale sastojke.
Naposletku operite salatu, isecite listove na možda 2 ili 3 dela i promešajte sa svim ostalim sastojcima.
Za preliv pomešajte med, senf i sirće pa prelijte preko salate, malo je ohladite i poslužite.

4 коментара:

  1. Ja bih tačno mogla da živim na ovakvim salatama, obožavam ih! Ali ih ne spremam nikad kao glavno jelo jer moji momci to ne smatraju tako, zna se kod njih da se uz salatu jede i nešto konkretno ;)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Haha, pa da,isto je tako uvek bilo kod nas, ali sad Miša nešto učini sa apetitom pa mu je ovo dosta i za oči i za stomak :-D

      Избриши
  2. Odlicno, meni bi taj tanjiric bio sasvim dovoljan rucak, mozda bih samo kasnije popodne pozelela komadic neceg slatkog, recimo tvog kolacica od proslog puta sa jabukama.:))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Pa mislim da bi ljudima to svakako bilo dovoljno kad se ne bi zvalo salata :-) To ime im stvara osećaj da treba da pojedu još nešto :-D
      Hvala :-)).

      Избриши

Volim da čitam Vaše komentare :-)