петак, 9. август 2013.

Pilav sa suvim mesom


Pilav je za mene letnje jelo, u širokoj plavoj šerpi. Sa peršunom po vrhu, beo, lepljiv od slasti.
Ne volim hule na pilav, dugo mi je bio najdraže jelo. Ručak je lako prepoznati po mirisu, i uvek sam već izjutra znala da li da se radujem ručku ili ne. Miris pilava. Letnje blaženstvo :-) Piletina, pirinač, šargarepica. Ostalo su začini. 
Sve izvan toga  su neprijatelji pilava. Ali moram da budem iskrena, od svih jela koja pamtim iz detinjstva, pilav sam najviše puta spremila na užasan način.Suv, suv, suv. Zrnca pirinča lete sa viljuške. Meso, nesrećno, lišeno svakog ukusa i toliko suvo da zapire kada ga gutate.
Nemam ja tu plavu šerpu, ma sigurno je do šerpe :-).
Znam tačno bakin izraz lica kad joj mama da slušalicu i po ko zna koji put baka počne :
- Tajana...- uzmeš luka...
Ispostavilo se da Miloš ima pravo kada kaže da dobro jelo treba da bude masno, slano i pečeno. Ne  mora baš svako, ali pilav bi trebalo da bude. To što sam ja pokušavala da ga spremim sa kašikom mršavog ulja je bio neoprostivi greh prema ovom slasnom, čarobnom jelu. 
Ne možete sve u životu da podesite po sopstvenoj meri. Ja sam umela danima orman i komodu u svojoj sobi da pomeram sa mesta na mesto i nikad nisam bila zadovoljna.Ili mi je soba mnogo mračna ako je orman levo ili nemam prostora da prođem kraj komode ako je desno. A ako ih stavim na jedan zid, onda je sve nekako natrpano i ružno, nije dovoljno dobro.
Baka je sa neopisivom ljubavlju i pažnjom negovala  moju kosu od kako smo došli sa mamom u selo, misleći da je zauvek i da se više  u Beograd nećemo vraćati. Brala je  i kuvala koren koprive da je ispira, češljala me, pravila mi uvek nove i zanimljive frizure, i mislim da nikada sa dekom nije otišla u grad ili na pijacu a da meni ne donese neki novi ukras za kosu.
Znate kako biva.
 Prvi put sam je skratila u manastiru, Mati je mislila da mi je kosa preduga a mlada iskušenica kojoj je udeljen zadatak da je skrati nije baš suptilno odmerila dužinu koju treba da odseče. Nisam razmišljala o tome da će neko zbog toga da bude tužan, nisam mislila na baku. Zapanjujuće je koliko smo neosetljivi u svojim namerama, a skloni smo da verujemo da uvek pazimo na druge. Koliko smo osetljivi kada se nas ne sete neki dragi ljudi dok donose važne ili nevažne odluke, dok prekrajaju sebe.
- Što bar ne dade meni da ti je skratim ?- pitala me je. Ranije je to često spominjala sada sve ređe.
Posle sam  skratila kosu još par puta. Morala sam, nije bilo dovoljno dobro. Sećam se, poslednji put, bilo je oko tri izjutra,  tada  sam volela da slušam muziku i pišem, sedim budna do jutra, stala sam pred malo ogledalo i ošišala sve što je uopšte moglo da se ošiša. Ne znam zašto. Nisam posle ni plakala. 
Godinama nisam ništa napisala. Počnem, pročitam, obrišem, nije dovoljno dobro. 
Prvi put sam sa osamnaest godina počela da se izgladnjujem. Drugi put pre nešto više od  dve godine. Da prekrajam sebe i od sebe pravim nešto što nisam ja. Da gledam sopstvena rebra kada se savijem pred ogledalom i da ponavljam sebi kako je sve još uvek u redu  dok njih mogu da vidim. Ali nije dovoljno dobro. Moram još da smršam. Baka mi kaže da su od mene ostale samo kosti. Baka preteruje, ja kažem. Ne mislim ni na nju ni na mamu, ni na Vanju ni na Mišu. Ne mislim ni na sebe. Prepravljanje je đavolji posao. Kao krojenje za lošu krojačicu.
 Jer  ne možete sve u životu da podesite po sopstvenoj meri, po liniji koju ste nacrtali, po slici koju ste zamislili, pa ni samoga sebe. 
Vratila sam davno orman i komodu na prvobitna mesta. Nisam više imala snage da ih vučem, da grebem parket, pa slušam bakine pridike o grebanju tog parketa. 
I nisam skratila kosu već nešto više od pet godina. Slutim da nikada i neću. Volim tu dugu kosu. Volim sebe sa dugom kosom. Nije još dovoljno duga. Ali je duga toliko da mi se dopada.
Pokušavam da pišem bez brisanja. Teško i sporo mi ide. Priče koje ovde pišem teku slobodno, skoro se i ne vraćam da ih čitam pre objavljivanja. Ali kada pišem roman, demoni brisanja su još tu. Šapuću neprekidno da nije dovoljno dobro.
Svoj bivši izgled još nisam vratila. I koliko god istrajavam da ostanem ograđena od sveta tako da nikada ne stradaju moja  duša, moji snovi, toliko okrutno i bez sažaljenja šibam svoje telesno "ja" i prekrajam ga kao krpenu lutku. Ali od toga nikada ne ispadne ništa dobro.
Dobijete na kraju lice bez lica, osmeh starice na licu mlade žene, umoran i prazan pogled očiju koje su uvek bile vedre. 
To nisam ja, i opet sam ja. 
Dobijete posan, neslan i bezkusan pilav.:-)
Takvi su moji pilavi bili dugo. Na kraju sam shvatila i sama da tako ne može, da tako nikada pravi pilav neću uspeti da napravim. Vratila sam mu sve što je njegovo.
Ovo je samo jedan od načina na koje spremam pilav. Baš kakav treba da bude, sočan, punog ukusa i sjaja, blago zamirisan začinima koje volim. 
Pilavu sam  ponovo udahnula život. 
Kad sam ja u pitanju - još čekam. Jer potreba da bude dovoljno dobro nikada nije poticala iz želje da budem bolja od drugih nego da budem dovoljno dobra da me ljudi vole. A to nikada ne može da prestane, ta želja da ne razočarate one koje volite, da im uzvratite, da ne izgubite ljubav jer niste bili dovoljno dobri.
Pilav je meni važniji od mene, ili ?
Ne razumem.


Sastojci :


200 gr. pirinča
3-4 pune kašike masti
1 glavica crnog luka
2 čena belog luka
100 gr. seckanih suvih šljiva ( nisam našla u prodavnici i stavila sam suvo grožđe, može i tako )
2,5 kašičice soli
malo bibera
malo cimeta
malo morskog oraščića
malo mlevenog karanfilića ili jedan cvetić
250 gr. suvog mesa bez koske , kombinujte sa slaninom - ja sam koristila već spremljeno suvo meso za kuvana jela delikatesne radionice Kosmajska  ( navodim link do facebook stranice jer sajt trenutno nije aktivan ) i moram Vam reči da je fantastično !!!!! Dobili smo ga prilikom okupljanja blogera koji pišu o hrani koje se održalo na Adi Ciganliji početkom leta, i čekala sam sve vreme priliku da ga upotrebim. Mislim da sam odlično izabrala.
Ali Vi možete da koristite bilo koje suvo meso ako ne možete da nabavite navedeno.


Meso isecite na sitne kocke i stavite u 2 litra vode da se kuva sa 1/2 kašičice soli, začinima i suvim voćem koje ste izabrali. Pazite da voda ne ispari previše, dolivajte je ako treba.
Posle sat vremena otprilike stavite veću  drugu šerpu u kojoj ćete i da zapečete pilav na vatru, zagrejte mast pa na njoj propržite sitno seckani crni i beli luk , dodajte 2 kašičice soli ( nama je tako taman, pošto je meso slano, možete i da smanjite ali nemojte puno ). Kada je luk postao staklast dodajte pirinač i pržite oko pet minuta, onda skinite sa vatre, rešetkastom kašikom izvadite meso i voće  i dodajte ga pirinču i luku i naposletku nalijte vodom u kojoj se kuvalo meso. Trebalo bi da iskoristite otprilike 1,5 vode.
Šerpu stavite u rernu zagrejanu na 200. Trebalo bi da pilav bude gotov posle najviše sat i po, ali Vi već posle sat vremena povremeno pogledajte da se ne presuši. Znate koliko sočan pilav volite. Uglavnom, odozgo treba da bude suv, dakle pirinač ne sme da pliva u vodi.


Izuzetnu zahvalnost za ovaj i sve moje prethodne predivne pilave, osim baki, što se podrazumeva, dugujem i mamajac   čiji recept za pilav spada sasvim sigurno među najbolje recepte koje sam uopšte našla na internetu. Uočićete da sam u velikoj meri pratila njene mere i uputstva, što je i logično jer su zaista bez mane. Ova moja varijacija je ujedno i mali znak zahvalnosti za to što me je naučila da pravim pilav :-)).I to ne dovoljno dobar. Taj pilav je savršen.

* Preporučujem da pilav poslužite sa nekom kiselom salatom.


2 коментара:

  1. Neverovatno, a opet istinito, nadahnuto napisan tekst o pilavu, XD, sa primesama sećanja iz života,života u toku, nedoumica, strahova, pa opet pilav, ukusan sočan..
    Ceo post je vrlo, vrlo sočno interesantan I jednostavno, sviđa mi se.
    A recept za najbolji piulav, probaću, zbog suvog mesa, jer takav nisam nikad pravila :D

    ОдговориИзбриши

Volim da čitam Vaše komentare :-)