четвртак, 19. септембар 2013.

Obična seoska torta



 Velika, jednostavna, prosta torta, a nekada nam je bila dovoljna. Nekada nam je bila prava torta, dečija radost, trenutak uživanja za odrasle. Neosporavana, cenjena. Danas joj nalazimo mane. Mnoge mane. Previše je obična. Pa nam je i malo suva. Pa je dosadna. Prevelika je. Pa jedemo je celog života.
A bila nam je nekada dovoljna.
Bile su nam nekada dovoljne jedne sandale, jedan dzemperić bakin, da ga ogrnemo ako dune vetar, bili su nam dovoljni jedna reka, jedno polje, jedno veče, jedno lice.
Jedan pogled koji otvara nebesa.
I gde su nestali dani u kojima nam je bilo dovoljno da volimo, u kojima nismo tražili da budemo podjednako voljeni, dani kroz koje su nas lepota, ljubav i zanos nosili iznad nebesa do same večnosti koja je drhtala u nekom glasu, u nekim očima, u nekim krošnjama.
I gde su nestali svi moji dani, svi zlatni dani tog zlatnog leta ?
Ne krije se lepota u jednostavnosti. Krije se u istinama koje nije moguće zakomplikovati.
Takve su neke mladosti, neke ljubavi, neke tuge.
I poneka torta, kao ova. Obavezna završnica najsvečanijih ručkova u mom selu, ono voljeno  i tako predvidivo iznenađenje, kec iz rukava pogrbljenih starica od kojih mnoge više i ne hodaju ovim svetom.
Lepota se krije u stvarima koje ne mogu da budu promenjene. 
Zato je ja tako često i lako pronalazim u prošlosti. 

U ovakvim prostim stvarima koje se ne stide svih gospodskih, urbanih i komplikovanih poslastica koje smo u međuvremenu otkrili. Jer tek kada otkrijemo ko smo bili, gde nam je rođeno srce, tek kada otkrijemo zemlju iz koje potiče naša tuga, mesto na kom smo prvi put istinski voleli, kada se vratimo na to mesto i shvatimo da nam je sve to bilo dovoljno, i da nam je sve što imamo danas dovoljno, tek tada ćemo otkriti nešto zaista važno. Znaćemo šta nam je u životu suđeno, koji krst nosimo i kuda idemo.


Ako volite da čitate moje pričice, označite da Vam se dopada ova stranica i potražite na Beogradskom sajmu knjiga roman "Mučitelj" :-) 

Sastojci :

Korice :

9 jaja
24 kašike šećera
18 kašika vrele vode
10 kašika propečenih mlevenih oraha
20 kašika brašna
1 kesica praška za pecivo
1 limun - korica sitno rendana


Umutite jaja penasto sa šećerom pa dodajte vrelu vodu muteći i dalje mikserom. Isključite ga pa umešajte varjačom orahe i na kraju dodajte nežno mešajući brašno pomešano sa praškom za pecivo. Ispecite najmanje 7 tankih korica u okruglim plehovima ( to su oni za Doboš tortu, ali možete da koristite bilo koji tanji lim ). Postupak je klasičan - ja plehove pokrijem papirom za pečenje, namažem masu toliko da bude malo tanja nego što želim da bude korica, jer će da naraste blago, i pečem na 180 dok blago ne porumeni i ne bude suvkasta na dodir.

Fil :

100 ml. mleka
3 kašike šećera
2 kašike vanilin šećera
3 žumanceta ( zamrznite belanca ili ih upotrebite za nešto drugo :-))
250 gr. putera
200 gr. šećera u prahu

Žumanca umutite penasto sa šećerom pa sipajte u mleko koje je provrelo na pari i mutite dok ne dobijete smesu gustu, nalik medu. Kada se to desi, skinite sa vatre i ohladite pa umutite mikserom sa  puterom koji ste izmešali sa   šećerom u prahu.

Preliv :

200 gr. šećera
1/2 čaše vode
50 ml. ruma
1/2 limuna-sok

Prokuvajte vodu sa šećerom i ostavite da vri dok se sirup malo ne zgusne. Dodajte rum i prokuvajte još kratko. Ovim prelivom nakvasite svaku koru ( ja ih premazujem četkicom, a Vi možete i da prskate ili da kvasite kašičicom ) pa filujte kremom sve do poslednje.

Mus puter krem :


75 gr. šećera
4 kašike hladne vode
3 žumanceta ( uz ona prethodna tri, taman ćete imati za manji    cibuk :-) )
180 gr. putera

Šećer stavite sa hladnom vodom da prokuva i baci nekoliko ključeva. U originalnom receptu stoji i temperatura koju sirup treba da postigne, ali mi nemamo kuhinjski termometar, pa sam radila po osećaju, pustila sam možda minut ili dva da sirup vri.
Nakon toga, u umućena žumanca postepeno sipajte vruć sirup, muteći sve vreme mikserom podešenim na najjaču brzinu. ( kao kada dodajete sirup u belanca kada spremate šne ).
Mutite još pet minuta dok ne dobijete hladnu, bledu i gustu masu. Tek kada je potpuno hladna, dodajte po kašiku ove mase umućenom puteru, muteći mikserom. Kada dobijete homogenu smesu, stavite krem u frižider na pola sata, pa premažite tortu sa svih strana.



*Originalno, kako se kod nas uvek radilo, torta se i po vrhu premazuje filom. Ovaj mus puter krem smo mama i ja dodale jer nam je bio zanimljiv i lepo je upotpunio tortu koja inače nema neki osoben ukus, već je apsolutno predvidiva i klasična. 
** Torta je VELIKA. Stoga ova količina putera nije frapantna, ali možete, kako rekoh gore, slobodno da izostavite puter krem.
*** Nisam pokušala, ali mislim da bi puter iz krema mogao da se zameni umućenom slatkom pavlakom. Dobili bismo volumen a stesali kalorije. Sledeći put ću da pokušam tako. 

 

11 коментара:

  1. Isti recept je moja mama imala pod nazivom Vodena torta. Znam da su svi njome bili oduševljeni i dugo se na svim slavljima u rodbini mogla sresti baš ova torta. Klasika za sva vremena :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da, to je ono što ponekad mislimo da smo prevazišli, da smo se zasitili, a u stvari nam nedostaje :-).
      U bakinoj svesci mi imamo isto neku "Vodenu tortu" ali ona ima samo jednu koru koja se seče na 2 dela, i čokoladni fil :-). Kako bi bilo super da se napravi neka izložba sveščica baka i majki, pa da upoređujemo do mile volje :-).

      Избриши
  2. Meni je ova torta odlicna. Ja volim ovakve stvarcice, sto prostije i svedeno, jednostavno. Ne zbog toga sto ne mogu da savladam komplikovano nego sto sam odavno zavolela jednostavnost, jer sve se na kraju svede na osnovno. Svaka cast za tortu, rado cu je pripremiti. Mnogo mi se dopada...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Baš mi je drago da ti se dopada. Ja sam postala probirljiva pored brata u detinjstvu, jedno nam je lebac, drugo nam je bezukusno i tako...posle nekog vremena sam shvatila da to nije moj fazon, da mi prijaju te jednostavne i osnovne stvari, baš zato što se, kako kažeš, u osnovi sve svede na njih.
      <3.

      Избриши
  3. Анониман9/19/2013 11:29:00 PM

    Eto, htela bih da prokomentarišem blog u celini, pa ću to učiniti ispod poslednjeg posta. Nisam ljubitelj kuhinje, naletela sam slučajno na vaše tekstove (pošto smo koleginice :) ), ali čitam ga, redom, već treći dan, kao opčinjena. Pišete odlično, emotivno, hrabro, iskreno, toplo, sugestivno. Odavno nisam doživela takvo prepoznavanje u nečijem doživljaju sveta.
    A i recepti su odlični.
    Sve pohvale, najiskrenije!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Koleginice? :-)
      Zahvaljujem na lepim rečima i vremenu koje ste posvetili ovog blogu. Verujem da je, ako već nešto želimo da kažemo drugima, hrabrost ključna reč, ako izostane rešenost da kažemo sve kako jeste, onda nećemo uspeti da prenesemo ništa od suštine.
      Drago mi je da ima još ljudi koji slično doživljavaju svet :-).
      I hvala još jednom :-).

      Избриши
  4. Анониман9/19/2013 11:47:00 PM

    Koleginice - po etnologiji, pa i po pisanju. :)
    Nema na čemu, bilo mi je zadovoljstvo. Hoću reći, i dalje će mi biti zadovoljstvo da čitam vaše postove!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Eto, sličan se sličnom raduje :-). Da, pisaću, silom prilika, malo manje, ali recepti su tu :-).

      Избриши
    2. I zadovoljstvo je moje :-)).

      Избриши
  5. Анониман1/05/2014 06:28:00 PM

    kad pogledam u sebe vidim tvoje reci i misli osecam stare mirise i ukuse i znam da smo svoji

    ОдговориИзбриши

Volim da čitam Vaše komentare :-)